Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Tko je bacio tu prvu i presudnu rajčicu koja je započela poznatu La Tomatinu revoluciju? Istina je da danas to nitko nezna. To se možda desilo tijekom pobune protiv Frankovog režima, ili tijekom karnevala koji izmaknuo kontroli. Prema najpopularnijoj verziji ove priče, tijekom održavanja Los Gigantes festivala 1945 g. ( tj. karnevalske parade predvođenom divovskom papirnatom lutkom), mještani su namjeravali započeti svađu kako bi privukli pažnju. Igrom slučaja, nalazili su se upravo pored kolica s povrćem kad su počeli bacati zrele rajčice.
Pritom su se uključili i nedužni promatrači sve dok to nije preraslo u ogromnu gužvu u kojoj je letjelo voće.
Potpaljivači pobune su morali isplatiti štetu prodavačima rajčica, međutim to nije spriječilo nastavak borbi rajčicama - i rođenje nove tradicije. Vlasti su, bojeći se neukrotive eskalacije, donijele blage, a zatim ponovo niz drugih zabrana tijekom 1950-ih. 1951. godine mještani koji su prkosili tim zakonima bili su zatvarani sve do javnih prosvjeda koji su tražili njihovo puštanje na slobodu.
Vrhunac pobune protiv tih zabrana desio se 1957. kad su prosvjednici čak simulirali kompletan pogreb rajčica sa sandukom i povorkom. Nakon 1957.g lokalne vlasti su odlučile, nakon ispravki određenih zakona, objeručke prihvatiti ovu otkačenu tradiciju. Premda su rajčice u središtu pozornosti, tjedan svečanosti svodi se na konačni obračun. Tom se prilikom održava proslava zaštitnika grada Bunol, Djevice Marije, Sv. Luisa Bertnarda, s uličnim paradama, glazbom i vatrometom u radosnom španjolskom stilu. Kako bi učesnici prikupili dovoljno snage za predstojeću borbu, tu se večer servira poznata paella, predstavljajući kultno Valencijsko jelo od riže, morskih plodova, šafrana i maslinovog ulja. Danas ovaj nesputani festival ima određene mjere reda. Organizatori su otušli toliko daleko da uzgajaju čak posebnu sortu nejestivih rajčica samo za tu prigodu. Svečanosti započinju oko 10 sati ujutro kada se učesnici utrkuju za šunkom smještenoj na vrh masnog stupa. Promatrači zalijevaju ucesnike vodom uz pjesmu i ples na ulicama. U podne, kad se oglase crkvena zvona, kamioni nakrcani rajčicama ulaze u grad pračeni uzvicima “To-ma-te, to-ma-te” (“raj-či-ce, raj-či-ce") koji dosežu svoj vrhunac. Zatim, glavni događaj započinje uz otpuštanje vodenog topa. To je zapravo zeleno svjetlo za gađanje rajčicama u sveopcem napadu, u kom su svi učesnici jedan protiv drugoga. Tu se mogu vidjeti razna bacanja, od onih dugih, kratkih ili onih “na slijepo” pa sve do bacanja srednjeg dometa. Bez obzira na to koja je vaša tehnika, do trenutka kad budete gotovi, izgledat ćete (i osjećat ćete se) drugačije. Gotovo sat vremena kasnije, učesnici natopljeni rajčicama prepusteni su igri u moru mljackave ulične salse sa pokojim komadićem rajčice. Drugo otpuštanje topa daje znak za kraj bitke. |